Jer ja to zaslužujem

Sjećate se onog slavnog slogana poznate kozmetičke kuće – jer ja to zaslužujem?

Znate li da potječe s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, iz razdoblja borbe za žensku neovisnost, kako bi pojačao prodaju boja za kosu čija cijena je bila za dolar veća od konkurencije?

Slogan jer ja to zaslužujem postao je simbol za vrijednost i neovisnost žene jer koristi najskuplju boju za kosu koju ona zaslužuje. Danas se taj slogan koristi za sve druge stvari, događaje i situacije koje ženu čine vrijednom jer ona to zaslužuje. 

I kad pomislimo na taj slogan u svakoj od nas bude se podijeljene emocije. 

Netko vidi prekrasnu glumicu koja govori da to zaslužuje i pomisli, ja ću ipak kupiti neku jeftiniju boju za kosu, kremu ili bilo što jer ja to ne zaslužujem. 

A netko je opet inspiriran tim sloganom i glumicom da uvijek sebi priušti ono najbolje. Zašto? Pa jer to zaslužuje!

A istina je jedna. Svaka od nas to zaslužuje! Svatko zaslužuje najbolje od života. 

Samo je pitanje osjeća li se tako.

Koliko ste puta potrebe i želje svojih ukućana stavile ispred svojih? 

Koliko puta ste odlučile da je netko drugi važniji od vas? 

Koliko puta ste rekle sebi drugi put ću si priuštiti to nešto što želim.

I, da, reći ćete u pitanju je novac. Odgovor je i da, i ne. 

Jer, da, ako nema novaca, onda je ipak taj netko ispred mene jer njima treba više i prije. Ja mogu čekati.  

Jer, ne, kako će taj netko, meni blizak biti sretan, ako mene vidi nezadovoljnu. Prisjetimo se – samo sretna žena može usrećiti druge. 

Generacijama smo odgajane da se trebamo žrtvovati za obitelj, za djecu, za supruga, za roditelje… I to ne samo žrtvovati svoje potrebe i želje, nego i svoje vrijeme i novac. Naučile smo imati cijele popise uvjeta da bi sebe priznale i prihvatile svoju vrijednost. Imamo posebno čuvani popis vlastitih neuspjeha koji samo čeka da ih okrenemo prema sebi čim se osjetimo i malo vrijedne. 

S druge strane, moderna žena se ne želi više žrtvovati, ne želi više biti na drugom mjestu, ne želi svoje potrebe stavljati na drugo mjesto i ne želi se sputavati. Međutim, stari obrasci koje vučemo od naših pretkinja još uvijek su tu i kao duhovi iz prošlosti javljaju se zajedno s osjećajem nisam dovoljno dobra primiti i dobiti ono što želim. Potrebno je „samo“ napraviti mjesta u životu za sve što trebamo i sve što želimo. Potrebno je „samo“ dozvoliti sebi da primimo. Potrebno je „samo“ da se osjetimo da zaslužujemo. Kad si dozvolimo, kad si ugodimo, kad se osjetimo dovoljno vrijednima i kad kažemo sebi „ja zaslužujem“ sve će sjesti na svoje mjesto. Međutim, za to je potreban dubok rad na svojim uvjerenjima, na svojim vrijednostima i sa svojim emocijama.

Na emotivnom nivou tu rečenicu „jer ja to zaslužujem“ možemo osjetiti kroz zadovoljstvo, osjećaj da zaslužujemo i osjećaj vlastite vrijednosti te mu se u potpunosti prepuštamo. S druge strane osjećamo ljubomoru na nekog tko si može to nešto priuštiti, zavist kao rezultat uspoređivanja s nekim drugim jer nam se uvijek taj netko drugi čini boljim od nas pa samim tim i onaj koji zaslužuje, a mi ne.

Na fizičkom nivou vrlo suptilno možemo osjetiti bol, grč, stezanje u donjem dijelu trbuha pri pomisli da nešto želimo, ali ne možemo imati ili osjećamo da ne zaslužujemo. To je onaj osjećaj ma ne treba mi to. Samo nismo bile dovoljno svjesne povezati emociju i fizički osjet. 

Na mentalnom nivou ovo možemo osjetiti kroz težinu u odnosima, osjećaj krivnje i osuđivanja, a s druge strane lakoće u komunikaciji s drugima bez kritike i osude. 

Kako sada s tim raznim manifestacijama unutar osjećaja, tijela i uma kad ih već detektiramo?

Već smo pričali o našem drugom energetskom centru, koji se nalazi upravo u tom donjem dijelu trbuha, i koji je ispunjen tek onda kad prebrodi osjećaj dualnosti. A znamo, jako dobro, da živimo u svijetu dualnosti: dobro – zlo, pozitivno – negativno, noć – dan, tuga – radost… Međutim, misija koju donosi na svijet naša druga čakra jest jedinstvo. Kad smo u harmoniji unutar svog drugog energetskog centra tada imamo snažan osjećaj vlastite vrijednosti, uživanja u svijetu oko sebe, prepuštanja zadovoljstvu i tada ona privlači ljepotu i prosperitet na svim razinama. Tijelu je potrebno da se rastereti sve te težine, stezanja i boli i da dopusti prirodno da primi ono što želimo. Tada je naše tijelo gipko i nježno, a pokreti su ženstveni i graciozni. Tako žena može lakše prihvatiti sve što želi, biti u lakoj komunikaciji s drugima i u lakoći prihvatiti sve bez prosuđivanja. Kroz taj drugi energetski centar razvija se kreativnost i mašta i žena ima osjećaj da smije, da može primiti, da zaslužuje sve ono što želi, da nije previše to što želi, da smije imati ono što želi i ono što je njena istina.

Osjećaj u kojem je drugi energetski centar u harmoniji jest zahvalnost. Zahvalnost je jedna od emocija najviše frekvencije. Jasno je da osoba koja, zaista, cijeni ono što ima može primiti još više i ono što želi.

Žena ima pravo izabrati stil života koji je u potpunom skladu s njom samom i s njenom svrhom. Zato sve ono što kreiramo treba biti posljedica naših svjesnih izbora i naše istine koju smijemo, možemo i želimo izreći na glas. Tajna ostvarene i sretne žene leži u jasnom izražavanju svoje istine koja se ne mora podudarati ni sa čijom istinom. Ona smije biti samo naša. Kad živimo svoju istinu tada svojim mislima, riječima, djelima, emocijama i odnosima živimo svoje svjesne izbore i nemamo zbog toga stid, sram, niti krivnju. Slobodne smo.

Tada s lakoćom žena može reći ja to mogu, ja to hoću, ja to želim, ja to živim, ja to kreiram, ja biram svoju istinu jer ja to zaslužujem. I tu je da podrži svakog drugog koji živi svoju istinu jer zna da to zaslužuje.