Odavno smo sumirali prošlu godinu, ali meni nikako ne da mira dok ne ostavim blog post za sobom. Vrlo brzo sam u svom umu podvukla crtu i 2017. godinu prihvatila kao godinu u kojoj sam najviše učila o sebi. Cijela je bila vrlo poticajna i izazovna, ali s obzirom na lekcije koje sam savladavala na mnogim područjima života, donijela mi je poduke koje su ostavile trag, najviše, na mom duhovnom rastu. Ovo će biti malo duži blog post, ali vjerujem poučan za sve.
1. Smrt nije kraj!
Siječanj je bio najteži mjesec u mom cijelom životu. Početak godine započeo je odlaskom, moje voljene bake, s ovog svijeta. Žena koja me je uz moje roditelje odgojila, naučila zahvalnosti, ljubavi i prihvaćanju otišla je na mojim rukama. Mislila sam da nikad neću moći živjeti s tim da je više nema. Bog se uvijek pobrine da nas pripremi na najbolji mogući način. Tako sam i ja, sasvim slučajno, a znamo da slučajnosti ne postoje, nekoliko dana prije čitala knjigu Neala Donalda Walsha “Kod kuće s Bogom” koja mi je potpuno promijenila pogled na smrt i gubitak voljenih osoba i jednostavno objasnila smrt, prihvaćanje gubitka dragih osoba i zahvalnosti što smo ih imali u životu. Slušanje vlastite intuicije dovelo me je nekoliko dana ranije kod bake. Jednostavno vas nešto vodi i tad je potrebno prepustiti se i vjerovati da će sve biti kako mora i kako je najbolje za nas. Cijela obitelj bila je na okupu i taj težak događaj jako nas je povezao i ojačao. Moja sestra mi je dan danas najveća utjeha kad pomislim na baku i uz lijepe uspomene i zahvalnost zajedno sve prebrodimo. Taj mjesec sam gotovo cijeli provela u dubokoj tuzi, vrijeme mora proći i puno sam razmišljala o dubljem smislu života te koliko gubimo provodeći vrijeme s krivim ljudima. Razmišljala sam za čime, zapravo, tragamo u životu i koliko je smrt, uistinu, kraj.
Shvatila sam koliko sam blagoslovljena što sam takvu mudru, pametnu i divnu baku imala u životu i da bi ona htjela da kad pomislimo na nju budemo sretne i zahvalne, baš kakva je i ona bila. I da smrt uistinu nije kraj jer kad pomislim na nju s tugom ili sjetom, jer mi jako nedostaje, u tom trenutku ja osjetim njenu prisutnost uz sebe i to mi daje olakšanje. O tome kako unijeti sreću u svoj život pisala sam ovdje.
2. Sve dolazi u pravo vrijeme!
Veljača je bila malo nježnija prema meni. Uz silnu tugu ponovno me podsjetila promocijom kako sam pametno uložila posljednje godine u specijalistički studij.
Od kad znam za sebe volim knjige, volim čitati, volim učiti, volim seminare, edukacije i sve što mi donosi nove spoznaje. Svake godine odaberem barem jednu veliku edukaciju koja mi pomaže da proširim svoje znanje i poboljšam vještine i niz manjih koje su gotovo na mjesečnoj bazi. Godinama sam željela nastaviti formalno obrazovanje i uvijek se pronašla neka prepreka: ili sam imala previše posla, ili sam imala malu bebu, ili mi je nedostajalo novaca, ili mi je bilo predaleko, ili sam se odlučivala što ću dalje upisati. Sada znam da su to sve bili izgovori i da je za svaku odluku u životu potreban pravi trenutak. Kad dođe pravi trenutak ništa te neće odvojiti od onog što, uistinu, želiš. I tada sve ide s lakoćom. Tako je bilo i kod mene. Bez obzira na niz obveza koje sam imala kroz te dvije godine, obitelj, djecu, sastanke, putovanja, organizacije događaja, moderiranja i druge poslove nikad nisam s tolikom lakoćom učila, polagala kolokvije, ispite, pisala seminare, case studyije i pomagala kolegama. Toliko da sam i prva u svojoj generaciji položila sve ispite. Kad dođe pravi trenutak sve se posloži baš onako kako treba biti.
3. Odvoji vrijeme za sebe!
Ožujak je ponovno probudio ljubav za putovanjima. Putovanje na Bled i Bohinj podsjetilo me na vrijeme kad sam kao malena djevojčica tamo bila s obitelji i koliko nas priroda vraća u balans.
Bilo je hladno i nije bila sezona, ali je vratila moj um i tijelo u potpunu harmoniju. Svaki trenutak u danu, koji odvojim za sebe i svoj mir, vrati mi se višestruko. Tako je bilo i na Bledu. Ovdje se uživa u bajkovitoj prirodi i neizmjernoj energiji, a oduvijek mu se pripisivala čudesna ljekovita snaga. Još u 19. stoljeću osnovano je lječilište Arnold Rikli koje je u to vrijeme temeljeno na holističkom pristupu zdravlju, bogatstvu prirode, čistim i okrepljujućem alpskom zraku, blagotvornoj termalnoj vodi i brojnim sunčanim danima u godini. Inspirirana Bledom ovdje sam pisala o tome kako nas dobra priča uvijek privlači u svaku destinaciju i ovdje o glampingu, luksuznom odmoru u drvenim kućicama. Ožujak je uz balans uma i tijela otvorio cijeli jedan novi svijet facebook grupa, a ulaskom u Visible women worldchangers postala sam vidljiva kroz facebook live i postavila si nove ljestvice u poslovanju, u digitalnom marketingu.
4. Promjenom navika do sretnijeg načina života!
Travanj je bio mjesec u kojem sam si postavila neka nova pravila i tražila navike koje će unijeti balans u život. Nedavno sam čula rečenicu koja kaže “Vi nemate probleme, vi imate navike”. E pa krenimo mijenjat loše navike. Dugo godina prakticiram meditaciju. Kao i kod svake prakse važna je dosljednost, a ja sam znala nekoliko dana za redom meditirati pa onda nekoliko ne. Sad sam odlučila vratiti život u normalu i vratiti navike koje već više od desetljeća učim, ali ne prakticiram redovito. Krenula sam ponovno s jutarnjim trčanjem, meditacijom, jutarnjom motivacijom, čitanjem, ali i zapisivanjem stvari na kojima sam zahvalna.
Ovo posljednje je pravi game changer i mijenja našu percepciju svake situacije u danu. Ponekad vam ne bude baš neki dan, ali zahvalnošću i vjerom da netko “veći” brine o vama, mijenja sve. Zahvalnost nas čini poniznijima, a ispunjenijima. U blog postu 7 navika koje su mi promijenile život pisala sam o tih sedam navika koje su promijenile moj život. Kad smo kod navika o kojima sam pisala u travnju ovdje sam se posvetila i putovanjima i ostavila 10 doživljaja koje kad uključite u svoja putovanja vratit ćete se s istih puni uspomena, sjećanja i predivnih iskustava jer radije skupljanje uspomene, a ne stvari. Poznata narodna uzrečica kaže barem jednom godišnje posjetite mjesto u kojem niste bili. Zašto? Jer nas upoznavanje novih mjesta i ljudi obogaćuje, a ugodne i lijepe trenutke pamtimo za cijeli život.
5. Ulaganje u znanje uvijek se najviše isplati!
Svibanj je mjesec u kojem sam počela uz blog postove o osobnom razvoju uvoditi i poslovne postove i svoja iskustva vezana uz javni nastup, uspjeh, produktivnost, pisanje, marketing, društvene mreže, brendiranje, bloganje… Prvi u nizu bio je vezan baš uz 9 vrlina uspješnih ljudi u javnom nastupu. Taj mjesec sam nekoliko puta putovala u Beograd iz istog razloga. Jednom sam bila na velikom regionalnom seminaru Ane Bučević “Postanite svjesni kreator” čiji you tube kanal je jedan od najdražih koje pratim i uz koji sam i sama savladala zakon privlačenja i mnoge druge prirodne zakone koji djeluju na nas i oko nas.
Zakon privlačenja glavni je alat uz razne druge metode koji pomaže i meni i mojim dragim klijentima prevladati svakodnevne situacije u životu. Svibanj je bio značajan po još jednoj radionici na koju sam išla u Beograd. Izvrsna Blogerska radionica Jovane Miljanović koju sam otkrila i samo u dva dana bookirala svoj dolazak. Bila je na engleskom jeziku i puno mi je pomogla u nastavku mog bloganja, otvorila niz novih prozora u posao. Ono što sam znala pri pokretanju bloga na početku 2016. i danas potpuno su dvije različite stvari. Zahvaljujući Jovani naučila sam puno toga o vizualnom identitetu bloga, brendiranju kroz blog i monetizaciji bloga. Dan danas njen mi je blog jedan od dražih koje pratim. Znanje je jedina stvar u koju treba ulagati i koju vam nitko ne može oduzeti.
6. Promijeni sebe promjenom načina razmišljanja!
Lipanj je bio mjesec pun konferencija, poslovnih putovanja i sastanaka, ali i niz manifestacija koje sam imala u svom gradu.
Volim se osjećati korisnom, volim pomagati drugima, volim biti doprinos i oduvijek sam znala da ću u svom radu pomagati i podupirati druge. Onaj osjećaj kad vam se brižnost, ljubav i potpora koju dajete drugima isto tako i vraća to za mene predstavlja najveću moguću nagradu koju sam mogla poželjeti. Pa i ovaj način putem blog postova donosi mi sreću i radost jer što više dijelim svoje uspjehe i neuspjehe, sve lekcije i strahove sama osvješćujem mnogo toga, a time pomažem mnogima u sličnim situacijama.
I dok mislimo da nam neke stvari u životu ne znače puno, da nas ne dotiču, one itekako puno znače i mijenjaju nas. Kad shvatimo da na svaki događaj u životu možemo svjesno reagirati, mijenjati pogled na događaj i time ga svjesno mijenjati tad shvatimo da nam ništa u životu ne može oduzeti sreću.
7. I am enough!
Srpanj mi je donio dva tjedna odmora od posla, uživanje u obiteljskom okruženju, more i potpuno novi mindset. Svi moji znaju da mi je godišnji odmor vrijeme kad obavezno sa sobom nosim hrpu knjiga, bilježnica i novih planova za ostatak godine. To je vrijeme kad rekapituliram dosadašnji dio godine i radim na ciljevima koji su mi preostali da ostvarim do kraja godine. Točno sam tada upisala Modern MarCareting Academy i srpanj je bio mjesec u kojem smo radili na svom novom načinu razmišljanja na uspješnom mindsetu. Ovdje je bilo ključno iznijeti svoja ograničavajuća uvjerenja, biti brutalno iskren prema sebi, identificirati one koje sam uspješno prebrodila, otkriti one koje tek trebam savladati i pronaći način kako ih savladati. Tu je bilo još 26 žena koje su radile na istom i uz čiju podršku i znanje sam savladala i najveću prepreku uma kod svih ljudi. A to je rečenica: Jesam li dovoljna? Vrijednim li? Jesam li vrijedna/ vrijedan? Engleska inačica pojašnjava puno više jer se Am I enough? provlači puno više na engleskom govornom području u osobnom rastu nego na našem. Ovdje smo gotovo svi najviše blokirani. Gdje leži ovo ograničavajuće uvjerenje? U pozadini ovog je vjerovanje da ne zavrjeđujemo ono što želimo koje potječe od roditeljskih poruka iz djetinjstva. Kad ne vjerujemo da zavrjeđujemo nešto, mi onemogućavamo sebe na različite načine, a jedino što nas sprječava da budemo nečeg vrijedni jest nečije tuđe uvjerenje i mišljenje koje ste prihvatili kao svoju istinu. Ovdje je važno reprogramirati ovo uvjerenje i prihvatiti činjenicu da smo vrijedni, da smo dovoljni i da zavrjeđujemo bolji život za sebe.
8. Dodajte godine životu, a ne život godinama!
Kolovoz je oduvijek moj mjesec, baš kao što je i ljeto moje godišnje doba. Moj omiljeni mjesec jer sam rođena baš u kolovozu. Prava ljetna žena! Volim sunce, more, ljeto, toplinu, plaže, topla jutra, vruće dane, duge ugodne večeri, kupanje, bazene, ranojutarnje trčanje i bicikliranje, odmor, tople kiše… Ove godine sve je bilo malo drukčije. Ove godine napunila sam četrdeseti rođendan. Nikad do sad, uistinu, nisam brojala godine. Nije mi bilo puno ni 35, ni 39, iako je samo godina više, 40 je, ipak, punih 4 desetljeća iza mene. Nikad nisam posebno slavila rođendane, dogodilo bi se spontano, počastila na poslu, proslavila s obitelji, s prijateljicama, ali ove godine sam radila. Bila je nedjelja, radna nedjelja i moj rođendan. Sve je to bila i uvertira u moj sljedeći mjesec i burnout koji je donio posao.
Kako volim analizu i uvijek gledam na život strateški brojila sam malo svoje uspjehe i lekcije i spoznala da sam, kad se sve zbroji, ja jedna jako sretna žena. A kad uzmem u obzir da tek sad znam što zapravo želim od života, život tek počinje. Kad smo vrlo mladi najčešće nam obitelj i društvo nalažu kako da živimo i kuda da idemo. Međutim s godinama naučimo reći ne, zauzeti se za sebe, stati kad treba, pokrenuti se kad je potrebno i ne dati drugima da razmišljaju za nas ili umjesto nas.
9. Burnout ili posljednja prilika za promjenu!
Rujan je polako, ali sigurno nataložio silne poslovne sate, davanja bez balansa, pomirivanje obitelji i posla, rad do sitnih noćnih sati, online edukacija, interneta i zanemarivanja same sebe. Ovo stanje sam mogla i sama predvidjeti. Davala sam se bez zadrške svemu i svakome tko je trebao pomoć ne mareći mogu li to i imam li snage. Bila sam konstantno okružena ljudima. Zbog posla sam morala, a znate koliko nam neki ljudi mogu unijeti negativne energije u život, pogotovo, ako se ne znamo zaštititi od toga. Kad nisi u skladu s nečim, tvoje tijelo će to pokazati na najbolji mogući način. Ovo stanje stresa i disbalansa ne može se riješiti jednim godišnjim odmorom. Doveo me je ravno na tri tjedna na bolovanje. Tzv. burnout nije samo stanje u kojem nemaš više goriva za dalje, u kojem se osjećaš depresivno nego i stanje u koje me je doveo osjećaj kontinuiranog posla za koji nisam bila niti adekvatno nagrađena, niti cijenjena. Koliko god sam spavala nisam se mogla naspavati i nikako se nisam mogla vratiti u normalu i osjećati se odmorna. Ugasila sam mobitel, moj stalni suputnik u danu, pokrenula ponovno jutarnje rituale koji su me polako vraćali u normalu i nježno, najnježnije brinula o sebi. Osluškivala sam svoje tijelo, slušala intuiciju kad je rekla spavaj, iako mi je to bilo najčudnije od svega, spavala sam danju, spavala noću. Uvela polako ponovno red u moj život. Počela preispitivati svoja očekivanja, odbacila ona nerealna, prestala govoriti sebi ja moram. Ništa ja ne moram. Ako hoću, mogu, ali nikako ne moram. Tijelo mi je počelo tražiti zdravu hranu. Nije da sam se do tad nezdravo hranila, ali sam dobila sve veće porive za voćem, povrćem, zdravim žitaricama, izbacila sam kruh i počela se sve više interesirati kako investirati u svoje zdravlje. Polako, ali sigurno vraćala sam svoj život u red. I dalje su mi ljudi jako smetali, ali sam prema tom osjećaju i bila okružena istima. Poželjela sam počet ponovno vježbati jer sjećam se da mi je to davalo snage nekad. Otišla sam nekoliko puta na yogu i ostavila vježbanje za neko drugo vrijeme. Kad budem jača. Svrha cijele terapije bila je promijeniti način života koji me je doveo do ovog stanja, skupiti samopouzdanje i konstruktivno s puno optimizma prevladati svaki stres. Jer što je stres? Svaki naš negativni pogled na određenu situaciju. A ja sam polako, ali sigurno mijenjala svoj pogled na situacije.
10. I mali korak je korak naprijed!
Polako sam se vraćala iz kroničnog stanja umora u normalu. Cijeli listopad bio je i dalje umoran i težak. Lekciju sam naučila. Sada znam da moram promijeniti svoj život. Pitanje je kako? Polako sam mijenjala navike, svoje ponašanje, usporila sam ritam života, pokrenula neke dobre navike, ali i dalje me je umor pratio putem. Što je bilo ključno za mene? Shvatila sam, naknadno. Rekla bih vrijedi za svakoga. Možda tri najvažnije u ovom tekstu. Prvo, osjećaj samopoštovanja i vrijednosti sad je trebalo i potvrditi. Drugo, optimizam koji treba naći u svakoj situaciji, čovjeku i događaju. I, treće, prestanite se žaliti i kukati. To mi je, na kraju, i donijelo mir. Ali tek kad sam s riječi prešla na djelo i malim koracima, sigurno, krenula naprijed.
11. Visoka vibracija je ključ!
Studeni mi je donio povratak u normalu. Iako, se nisam, u listopadu, potpuno oporavila počela sam raditi i vratila svoj život u rutinu. Svo vrijeme tražila sam rješenje ove cijele poslovno-osobne drame i tražila načine kako bih zauvijek savladala ovu lekciju. Približavao se mjesec prosinac koji volim odmah poslije kolovoza. Imala sam i oscilacije u raspoloženjima i nikako nisam mogla uhvatiti korak sa životom, sretnim životom. U cijeloj toj situaciji pronašla sam ključ. Sažela bih to ovako: pokreni se, ako hoćeš rezultate i onda će se i Svemir pokrenuti za tebe. Prije svega, nitko drugi vam ništa ne radi, za sve dobro i za sve loše u životu sami smo si krivi. Nisu mi bili krivi oni koji me nisu cijenili jer sama nisam cijenila sebe. Nitko drugi nije mi mogao napraviti nešto, ako se ja nisam podigla i napravila to. Kad sam to shvatila pobrinula sam se da se pokrenem i fizički. U trenutku mi je došla inspiracija i gdje da idem i kad. Krenula sam na fitness i tamo, vjerujete ili ne, dobila svoju osobnu trenericu. Cijeli se svemir pokrenuo za mene. Redovitom tjelovježbom sam pokrenula puno toga u životu. Svoju pozitivnu energiju, možda najprije od svega. I potvrdila si, nakon godina i godina rada na sebi i proučavanja Zakona privlačenja, da je ključ sretnog života upravo u konstantno visokoj vibraciji. Nije mi bez vraga na kraju svakog instagram posta #joyisthekey. I kako, onda, održati visoku vibraciju? I na tome sam radila kroz protekle mjesece. Jedino samomotivacijom koja mora biti svakodnevna. Nije lako, ali pitajte se što vam je prioritet? Visoka vibracija, osjećaj sreće, zadovoljstva i veselja donosi u život sve one stvari koje si želite! Nije ni odluka onda teška!
12. Ništa ne odlazi dok ne naučimo lekciju!
Prosinac mjesec čarolije i rezimiranja svega što mi se dogodilo kroz ovu izazovnu godinu, donio je nove spoznaje i jednu novu – staru lekciju. Jedno putovanje u Sarajevo gdje sam prepoznala svoj isti način razmišljanja koji me uvijek dovede do istog izazova. Putovanje na kojem sam spoznala da je sreća ipak stvar izbora koje radimo gotovo svaki trenutak u životu. Tek kad promijeniš obrazac ponašanja i svoje reagiranje na neku situaciju dolazi do promjene. Ovdje se rodila i prava odluka o radionici koja je prvo bila zamišljena za inozemno tržište pod nazivom Business and Spirituality Workshop. Za sad radim na prioritetima i preslagivanju važnih stvari u životu, ali i na provođenju više vremena s djecom u igri, druženju, izletima. I na prihvaćanju jedne sasvim nove lekcije da ništa iz života ne odlazi dok nas ne nauči ono što trebamo naučiti. O tome sam pisala ovdje. U svakom slučaju, 2017. godina puno je toga promijenila u meni, postala sam jača, hrabrija, mudrija, poniznija i zahvalnija, a kako mi je oduvijek pomaganje drugima prioritet, 2018. godinu gledam kao godinu u kojoj ću intenzivnije raditi upravo na tom segmentu kroz radionice, webinare, coaching, akademiju… jer na kraju, ipak, postoje samo dva načina za traženje sreće: jedan je u onom materijalnom, a drugi skriven u onom duhovnom. Dobra su oba, ali trajnu sreću ipak donosi ovaj drugi način.